Prostor između dva rukavca rijeke Škurde odjekivao je pitkim zvucima pjesama „Vjeruj u ljubav“, „Moj lipi anđele“, „Molitva za Magdalenu“, „Cesarica“, „Nadalina“ i brojnih drugih hitova, sada već evergrina Olivera Dragojevića, barda nekadašnje jugoslovensjke pop-scene, kome je KotorArt u okviru Don Brankovih dana muzike, na godišnjicu njegovog odlaska, posvetio koncert „Moj galebe. Na stadionu „Benovo“ sa bekstejdžom u holu Osnovne škole „Njegoš“, skupa sa pedesetočlanim Akademskim horom iz Splita „Silvije Bombardeli“ kojim je dirigovala Ana Marija Tadin, sa pjevačem Goranom Karanom i uz pratnju instrumentalista, pjevala je i publika, preko hiljadu ljubitelja Oliverovih šansona, koji su ispunili tribine i stadion. Mladalačkom energijom i novom inspiracijom, pjevači su udahnuli novi život starim hitovima. Kiša koja je bez prestanka padala tokom cijelog dana, prestala je pred koncert, kao da su se i „više sile“ povinovale ljubavi, koja je glavna tema Oliverovih pjesama.
– Ovo veče u sklopu Festivala KotorArt velika je prilika za reći: „Hvala. Hvala za pjesmu, hvala za srce, hvala vam što ste došli i nama dali priliku da budemo most. Molim vas, pjevajte, ako išta zapne, samo se sjetite ljubavi - poručio je između ostalog Goran Karan, koji je ujedno bio i medijator programa. Ovo je prvi inostrani nastup Akademskog hora iz Splita, za sve članove jako emotivan i „veliki zalogaj“, s obzirom na obiman ekskluzivan program, po čemu će Kotor pamtiti cijeli život, kaže dirigentica, koja je osmislila i aranžirala program.
– Velika je odgovornost i izazov, ali vrijedilo je. Nisam očekivala da će publika na prvi, uvodni instrumental („Moj lipi anđele“) već početi da pjeva i već tada smo dobili jednu superpodlogu. Krenule su mi suze i morala sam se hitno sabrati, neće biti dobro ako počnem plakati već na početku koncerta - kaže mlada dirigent Ana Marija Tadin.
Kao solisti su zablistale su Lucija Akrap, Tina Studak, Sara Mustapić, Petra Morožin, Fani Orlić, Marija Đurđević, kao i muški članovi: Ante Milan, Petar Križan, kao i „horska klapa“, koja je pjevala „Piva klapa ispo` volta“. Horiste su pratili Deni Pjanić, saksofon i klavir (kao i Ante Milan), Antun Devčić, gitara i Antonio Jurkić, kahon.
Pored profesora, veći dio Hora čine studenti, mnogo njih nije iz Splita,pa putuju kući nakon ispita, te su imali malo vremena da se okupljaju za probe, ali dovoljno da se pokažu u najljepšem svjetlu.
– Kombinacija je odlična, imate dvije dimenzije - solističku i horsku i dobijete te pjesme na sto mogućih načina i svaki je predivan. Imati ovoliko solista u amaterskom zboru je nevjerovatna stvar i drago mi je što se oni svako malo otvaraju, ja ih polako sve više otkrivam i tu vidite koliko muzika može divnih stvari napraviti. Sve se ovo rodilo iz čiste ljubavi prema muzici. Zaokružila se jedna priča, ponosna sam i nadam sa da ćemo imati priliku da ponovo dođemo i nastupamo u Kotoru - kazala je za „Dan“ i podijelila sa nama strepnju zbog kiše koja je prijetila da upropasti tromjesečne pripreme. „Rekla sam da će to Oliver sredit`, znala sam da će on to očistiti za koncert“, kaže Ana Marija u šali. Iste večeri je u sklopu višednevne manifestacije, održan komemorativni koncert na Korčuli, u Veloj Luci, rodnom mjestu Dragojevića, gdje su nastupili Džiboni, gitarista Ante Gelo i drugi, te je ovo bio svojevrstan „most sjećanja i ljubavi za Olivera“ na potezu Boka Kotorska- Korčula.
– Kad vidite kako ljudi ovdje poštuju i vole Olivera, imate na šta biti ponosni. Lijepo je pjesmama dati novu dimenziju, pogotovo ako imate izvođački aparat. Zašto da ne, iako je „Moj galebe“ „muška pjesma“, meni se učinilo da je jako dobro da to žena izvede, pogotovo žena koja ima snage i dobar glas da to predstavi, a Sara Mustapić je to izvrsno uradila – kazala je Ana Marija Tadin, za „Dan“.M.D.Popović

Ponijeli srce sa sobom
Goran Karan je bio nervozan zbog velike odgovornosti koju nose interpretacije Oliverovih pjesama, čije je tekstove ispisao rukom na papiru, prelistavao tokom nastupa, iz bojazni da nešto ne zaboravi.
– Večerašnji koncert je uspio najviše zbog svih drugih razloga osim zbog nas. Prvenstveno zbog toga što su nas zvali, a još prije i poslije toga, što su takve pjesme i takav pjevač, čije pjesme samo možeš pokvariti, ne možeš popraviti, i zbog publike koja je došla večeras i ponijela srce sa sobom. I meni je srce puno zbog ogromnog Oliverovog nasljeđa, divne publike i sjajne organizacije KotorArta - kazao je Goran Karan.